Prvu sv. misu u 11:00 sati predvodio je, uz našeg župnika don Matu Križić, pater Johannes Kaufmann iz Würzburga, koji je u Njemačkoj salezijanskoj provinciji don Bosca zadužen za pastoral djece i mladih, i za pastoral duhovnih zvanja. Naš veliki prijatelj, đakon Dragan Miloš, nije propustio sudjelovati na ovoj svečanosti.
Svoju propovijed pater Johannes počeo je s pričom don Bosca koji je kao dijete uhvatio pticu. Dao joj je ime Mateo, napravio krletku i držao je u svojoj sobi. Svaki dan kada je došao iz škole mali Ivica Bosco prvo se pažljivo brinuo o Mateu, igrao se njime i uživao promatrajući ga. No jednoga dana je Ivica otišao u školu i nije provjerio dali je krletka dobro zatvorena. Došavši kući, našao je par pera u kavezu. Vratašca su bila otvorena – mačka je pojela Matea. Ivica je bio jako tužan! Majka ga nikako nije mogla utještiti. Rekla mu je: „Ti si spretan, uhvatiti ćeš novu pticu!“ Ali to je Ivicu još više rastužilo. „Ja ne želim drugu pticu, ja želim Matea!“ Pater Johannes je i nas pozvao da ne gledamo svoje prijatelje, svoje bližnje, ljude oko sebe kao jedan niz brojeva, koji možemo zamjeniti sa drugim ako nam se više ne sviđa.
Čak nas i Sveti Otac papa Franjo upozorava – nastavio je pater Johannes. Današnje društvo je postalo generacijom „bacanja“. Nešto nam se ne sviđa, nešto se malo pokvari, možda ne funkcionira kako mi to želimo, mislimo da nećemo više trebati – jednostavno bacimo i kupimo drugo. Na žalost se taj odnos nije zaustavio samo kod materijalnoga, kod predmeta svakodnevnice. Zastrašujuće je da se taj odnos prenosi i na suživot sa ljudima. Ako se društvu čini da osoba više ne može dovoljno dobro i brzo raditi, ako netko ima neki hendikep, ako je osoba starija i nemoćnija od drugih – mijenja se za bolju, mlađu, bržu, a prethodna se „baca“. I tenutna događanja u Njemačkoj katoličkoj Crkvi nam pokazuju kako se brzo odlučimo stati na stranu takvoga društva, staviti na prvo mjesto propise i zakone bez da bi u obzir uzeli ljubav kojoj nas je sam Isus učio.
Na kraju nam je pater Johannes ispričao još jednu priču o don Boscu. Don Bosco je imao psa koji je uvijek bio uz njega, bili su „prijatelji“. Uvijek kada bi netko napao don Bosca, bilo fizički ili verbalno, pas bi uvijek stao pred don Bosca i obranio ga. Veliki znak povjerenja i zahvalnosti. I mi ljudi možemo biti zahvalni jer znamo da ako vjerujemo Bogu, ako se Njemu i Djevici Mariji prepustimo da nećemo nikada biti napušteni. Poručio nam je svima da se držimo pravila don Bosca: „budite radosni, činite dobro i pustite vrapce neka pjevaju!“ te da sa tom lakoćom kročimo kroz život.
Glazbeno liturgijski dio predvodio je VIS Karizma, a posebnu pažnju i veliki aplauz izazvao je dječji zbor HKM Ingolstadt koji je na kraju sv. mise izveo pjesmu „Don Bosco, dobro doš´o!“ Don Mato, pater Johannes i đakon Dragan nisu mogli odoljeti ritmu pjesme, a pater Johannes je uhvatio i koreografiju naših mališana s kojima je čak „zaplesao“. Nakon sv. mise pater Johannes je izišao u crkveno predvorje gdje je svima mališanima poklonio razne životinje koje je uz veliko čuđenje najmanjih pravio iz balona.
Na sv. misi u 12:30 sati bili su uz župnika don Matu i patera Johannesa naš dragi pater dr. Clemens Hergenröder, župnik župne zajednice St. Konrad i St. Josef u Ingolstadtu, pater Ulrich Flasher, župnik župe St. Martin koja nam omogućava imati sv. mise i ostale aktivnosti u crkvi St. Martin u Mailingu, te pater Anton Schatz, župnik župe St. Bonifatius iz Böhmfeld koji je i propovijedao na sv. misi.
Glazbeni dio predvodio je zbor mladih naše misije, VIS Agape.
Oba misna slavlja obogatili su i mladi folkloraši koji su bili na čelu procesije, nosili bavarsku i hrvatsku zastavu sa kojima su za vrijeme sv. misa stajali s lijeve i desne strane oltarnog prostora.
Foto: Boris Pflaum
