Pokojni salezijanac svećenik don Ivan Jeren rodio se 17.5.1941. u Tremi-Dvorišće kraj Sv. Ivana Žabno u današnjoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji od oca Mirka i majke Terezije rođ. Jurkin.
Ivan je osnovnu školu završio s odličnim uspjehom u Đurđicu u lipnju 1957. godine, dva mjeseca nakon majčine smrti. Gubitak majke duboko se dojmio Ivana. Sljedećih je nekoliko godina radio razne poslove i tako pomagao svojoj obitelji. Istovremeno je u njemu neprestano bila prisutna želja da postane svećenik. Ostvarenje te želje bilo je dugotrajno i mukotrpno.
Ujesen 1961. ulazi u Međubiskupijsko sjemenište na Šalati u Zagrebu i tu završava prvi razred Interdijecezanske srednje škole za spremanje svećenika. Slijedi prekid školovanja i nakon toga odluka da postane redovnik svećenik. Ujesen 1964. dolazi salezijancima u Rijeku i nastavlja srednjoškolsko školovanje u Salezijanskoj srednjoj školi, prvo u Rijeci, a zatim u Križevcima.
Nakon završenog novicijata i mature u Križevcima, odlazi u Italiju na jednogodišnju salezijansku pedagošku praksu u Salezijanski zavod u Vendrognu kraj Coma.
Od 1970. do 1975. pohađa Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu koji uspješno završava i diplomira u redovitom roku. Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić zaredio ga je 29. lipnja 1975. za svećenika u zagrebačkoj katedrali.
Sljedeće dvije godine don Ivan se nalazi u Rimu gdje na Teološkom fakultetu Salezijanskog papinskog sveučilišta studira duhovnost i uspješno diplomira postigavši stupanj licencijata iz duhovne teologije 23. lipnja 1977.
Svoj salezijanski i svećenički život pokojni don Ivan nastavlja vršeći predano razne službe u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji. Tri je godine učitelj novaka u salezijanskom novicijatu u Prvić Luci i u Rijeci, a zatim dolazi u Zagreb na Knežiju i preuzima službu provincijalnog povjerenika za salezijanske suradnike i bivše don Boscove učenike.
Značajan dio svoga života kao svećenik i redovnik pokojni don Ivan je proživio samozatajno od 1982. do 2006. kao provincijalni tajnik u Provincijalnoj zajednici na Srebrnjaku i na Knežiji.
Neumorni i revni don Ivan nije se ograničio samo na tu službu, nego se istovremeno nastavio brinuti za okupljanje i promicanje salezijanskih suradnika i bivših don Boscovih učenika. U tu je svrhu 1984. pokrenuo bilten “Salezijanski suradnik” koji je osobno pripremao, uređivao i slao salezijancima i suradnicima. Godinama je bio urednik provincijalnog glasila “Među nama”, a dvije godine i glavni i odgovorni urednik “Salezijanskog vjesnika” (god. 1985. i 1986.).
U siječnju 1991. imenovan je Povjerenikom Caritasa Hrvatske salezijanske provincije. Otada je neumorno telefonirao i pisao dopise moleći za pomoć ljude dobre volje u domovini i u inozemstvu te je mnoge potrebite pojedince i obitelji obradovao tako prikupljenim darovima i novčanim sredstvima.
Osim za provincijalni arhiv i tajništvo, marljivo je vodio i bilježio sve aktivnosti u raznim službama koje je vršio, o čemu svjedoči bogata pisana i dokumentirana ostavština u Arhivu Hrvatske salezijanske provincije.
U želji da što više svakog vjernika približi Bogu don Ivan je na hrvatski jezik preveo knjižicu N. De Martinija “Molitva”. Zahvaljujući don Ivanovom neumornom trudu u širenju dobrog štiva to je hrvatsko izdanje objavljeno u pet ponovljenih izdanja.
Salezijanac svećenik don Ivan šest je godina bio ravnatelj salezijanske zajednice u Provincijalnoj kući na Srebrnjaku. Nakon što je završio službu provincijalnog tajnika, u župi Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu djeluje kao župni vikar (2006-2010). U isto je vrijeme i redoviti ispovjednik i tu službu vrši sve dok mu se početkom 2020. zdravlje nije vidno pogoršalo. Sljedećih je godina sve do smrti nepokretan ležao u svom bolesničkom krevetu u salezijanskoj zajednici na Jarunu, strpljiv u svojoj bolesti i neumoran u molitvi.
Umro je na spomendan Marije Pomoćnice 24. kolovoza 2024. u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu. U četvrtak, 29. kolovoza 2024. u crkvi Sveta Mati Slobode don Pejo Orkić, ravnatelj jarunske salezijanske zajednice i župnik Župe Duha Svetoga predvodio je uz prisustvo salezijanske zajednice i župljana oproštaj od pokojnog don Ivana. Sprovod na zagrebačkom groblju Miroševac u petak 30. kolovoza 2024. u 11.40 vodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Milan Ivančević. On je zahvalio medicinskom osoblju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice za njihovu skrb i pomoć pokojnom don Ivanu u njegovim posljednjim ovozemaljskim trenucima. Ujedno je posebno naglasio kako su mnogi koji su bili blizu don Ivana u njegovoj dugogodišnjoj bolesti, a posebice mladi salezijanci, u don Ivanu koji je i u trenucima duboke patnje na svome licu sačuvao osmijeh, vidjeli čovjeka i svećenika koji je životu i patnji pristupao kao iskreni svjedok vjere i svoga salezijanskog i svećeničkog života i poslanja. Sveta misa zadušnica služena je nakon sprovoda u crkvi Sveta Mati Slobode. Predsjedao je vlč. Stjepan Šprajc, župnik don Ivanove rodne župe Đurđic, a propovijedao je don Damir Stojić.