Osamnaest salezijanaca iz Hrvatske salezijanske duhovne vježbe obavilo je od 15. do 21. ožujka 2026. godišnje duhovne vježbe u samostanu uz crkvu i svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koji su sagradili i svojim umjetničkim djelima pred nekoliko stoljeća ukrasili pavlini. Od 1990. tim marijanskim svetištem i istoimenom župom upravljaju franjevci konventualci koji su u duhu svetoga Franje ovaj tjedan bili velikodušni domaćini salezijancima.
Don Bosco je jednom prilikom rekao kako su “duhovne vježbe djelo najveće vrijednosti i neizmjerne koristi”. Iako je neposredno nakon što su ove duhovne vježbe završile teško reći je li to i ovaj puta bilo doslovno tako, sigurno je da su ovo bili dani kad su salezijanci pristigli iz mjesnih zajednica iz Krapinskih Toplica, Rijeke, Splita, Zadra, Zagreba i Žepča, nastojali prijateljevati s Isusom.
U tome je svima pomagao voditelj duhovnih vježbi don Ivan Širić, koji je svakoga pozvao na duhovni put po uzoru na starozavjetnog patrijarha Mojsija. Prateći Mojsijev život od rođenja do smrti voditelj je u osam razmatranja sudionike podsjetio na Mojsijevo odrastanje i formiranje kao čovjeka, a zatim i kao vjernika i posrednika između Boga i ljudi. To je ujedno i put na kojemu Mojsije doživljava uspjehe i neuspjehe, razumijevanje i još više nerazumijevanje Egipćana, posebice faraona, ali i svojih sunarodnjaka s kojima ga povezuje i vjera u jednoga Boga. Mojsije, taj Božji čovjek, nije međutim samo velikan iz daleke prošlosti Staroga zavjeta, nego je životno prisutan i u Novome zavjetu. Isus ga izravno spominje, a Mojsijev život i njegov susret s Bogom još i danas nam pokazuju kako biti prijatelj Božji na zemlji. Neprestano propitivanje pojedinih Mojsijevih postupaka, ukazivanje na poteškoće na koje Mojsije nailazi i podsjećanje na njegovu poniznost, duboku vjeru i pouzdanje u Boga kao i na Mojsijevo zauzimanje za ljude koje je uz Božju pomoć izveo iz Egipta, ujedno su i poticaj za nas današnje Bogotražitelje da promatrajući Mojsija u poniznosti i u povjerenju u Boga otkrivamo put kojim nam je ići kako bismo mi i svi koje susrećemo svakog dana bili sve više Božji prijatelji. U Mojsijevim postupcima i susretima s faraonom u Egiptu, a zatim i u prijelazu preko Crvenog mora, svaki kršćanin našega vremena može uočiti svoju sličnost s Mojsijem i ljudima koje on susreće. To je ujedno i prigoda i poticaj na propitivanje svoje ljudskosti i svoje vjere kao i vlastitog pouzdanja ili nepouzdanja u Boga i njegovu blizinu i pomoć.
Otkrivajući Mojsija ne samo kao patrijarha i proroka, nego i kao poniznoga Božjega slugu, promatrajući njegovu predanost narodu, prihvaćanje trpljenja kao i neuspjehe i priznanje vlastitih pogrešaka, svatko je od nas pozvan još više zavoliti Isusa. To će nam omogućiti da osobno budemo spremni prihvatiti smrt kako bismo mogli zajedno s Isusom i zahvaljujući njegovoj pomoći i uskrsnuti.
Svakodnevni život često otežava naš susret s Isusom. Duhovne vježbe su “vježbe”, ali ujedno i duhovna hrana i ohrabrenje za ustrajno nasljedovanje duhovnih velikana kao što su Mojsije i don Bosco. Nadajmo se da će to nakon ovih duhovnih vježbi još plodonosnije i ustrajnije svatko od sudionika ostvarivati i u malim i jednostavnim stvarima od kojih se sastoji život svakoga čovjeka, pa tako i salezijanaca.
