Tijekom svečanog euharistijskog slavlja u subotu 29. kolovoza 2026. u 11 sati u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji petorica mladih salezijanaca položila su doživotne zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti u Salezijanskoj družbi. Nikola Lučić, Mario Majstorović, David Marić, Ante Pehar i Ivan Šarić svojim su riječima slobodno potvrdili i svoj temeljni i konačni izbor života: “zauvijek” biti član Salezijanske družbe.
Euharistijsko slavlje je predvodio provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Milan Ivančević. Don Danijel Nejašmić sve je nenametljivo i budno pratio i tako doprinio dostojanstvenom odvijanju liturgijskih obreda. Među tridesetak koncelebranata, uz braću salezijance, bili su i drugi redovnički i biskupijski svećenici. Uz njih se oko stola Gospodnjega okupila i brojna rodbina, zatim kolege sa studija te prijatelji i poznanici zavjetovanika i brojne redovnice i mladi. Došli su iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Engleske, Italije, Njemačke i drugih krajeva, a neki kolege sa studija i s drugih kontinenata.
U svijetu koji se boji donijeti odluku koja se odnosi na čitav život, ova petorica mladića izrekla su svoj doživotni “da” Bogu. Doživotni zavjeti nisu cilj, nego ulazak u duboko otajstvo uskrsne vjere. Kao što je bilo rečeno u odlomku Evanđelja koji se čitao na ovom euharistijskom slavlju, zavjetuje se onaj koji je, poput Marije Magdalene, Ivana i Petra, dotrčao k Isusu, vidio znakove njegove ljubavi i odlučio joj se predati za cijeli život. Predsjedatelj slavlja, don Milan, u propovijedi je istaknuo kako su ova petorica na početku formacije odabrali kao misao vodilju riječi “Dođite i vidjet ćete”, a sada su za doživotne zavjete istaknuli riječi “Vidje i povjerova” (Iv 20,8). Između tih riječi s početka njihovog salezijanskog putovanja i čina doživotnog zavjetovanja može se vidjeti put kojim su tijekom svojeg formativnog hoda hodali, a ponekad i trčali i utrkivali se. Bilo je to vrijeme u kojem su uz studij filozofije i teologije upoznavali salezijansku karizmu, lice i dušu don Bosca, salezijanski oratorij i salezijansko poslanje. Trčali su prema mladima i vidjeli u njima dubinsku čežnju za vječnom srećom te povjerovali da ju je moguće ostvariti. Svojim doživotnim zavjetovanjem cijeli su svoj život odlučili posvetiti toj istini. Međutim, ovo nije kraj njihovoga puta, njihova utrka ovdje ne završava, nego dobiva novi i vječni smjer.
Kao duhovna priprema za ovaj svečani čin, u petak, 28. kolovoza 2026. navečer, u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji održano je molitveno bdijenje na kojem su se okupili brojni mladi. Neposredno prije euharistijskog klanjanja David Marić je posvjedočio o svome salezijanskom pozivu. Večer bdijenja zaključio je Nikola Lučić i istaknuo primjer sluge Božjega, salezijanca don Josipa Quadrija. Don Quadrio nas podsjeća kako je za svakog salezijanca, ali i za svakog kršćanina važno živjeti tako da svaki njegov korak i sve što čini u životu bude korak bliže prema najvažnijem životnom cilju: biti Božji prijatelj, tj. biti svet.
Svetost je najljepši dar koji salezijanac može podariti mladima. Stoga je potrebno i ovu petoricu zavjetovanika koji su odlučili reći Bogu svoj “da” zauvijek, neprekidno pratiti svojom molitvom kako bi svakoga dana bili “znakovi i nosioci Božje ljubavi mladima, osobito najsiromašnijima”. Neka i primjerom svoga života budu poticaj i ohrabrenje drugim mladima da otkriju ljepotu života darovanog Gospodinu.
