Hrvatska salezijanska provincija bogatija je za jednog salezijanca! Pavao Špoljar, rođen 1984. u mjestu Ždala nedaleko Koprivnice, 2. rujna 2017. je u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji položio doživotne zavjete Gospodinu da će vjerno služiti u izgradnji Kristova Kraljevstva i brinuti se za spas duša cijeloga svog života. Prije osam godina Pavao je prihvatio svoj svećenički poziv i krenuo putem sv. Ivana Bosca, a sad je izrekao svoj konačni ‘Evo me’ i potpuno se predao Bogu i Njegovoj volji za svoj život.
Svečano misno slavlje u 11 sati predvodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić, uz koncelebraciju brojnih svećenika i ministranata, a misu je animirao vokalno-instrumentalni sastav Ivan Pavao II. Uz svetu misu obred se sastojao od molitve svim svetima i sveticama Božjim, izricanjem doživotnih zavjeta te paljenjem svijeće kao na dan krštenja, što simbolizira novo rađanje i posvećenje Kristu.
Don Pejo Orkić svoju je propovijed započeo mislima sv. Ivana Bosca iz njegove oporuke kojom nas poziva da ponajviše molimo Gospodina da rastemo u hrabrosti. Mnoga velika djela učinjena su u povijesti prevladavanjem ovozemaljskih strahova i predanjem u ruke Božjeg milosrđa. Najbolji uzor nam je Don Bosco čije su ideje i djela za ono vrijeme bili potpuna ludost, a danas brojni mladići i djevojke poput našega Pavla, inspirirani njegovim životom, odlučuju krenuti njegovim stopama i svoj život darovati drugima, posebice mladim i napuštenim dječacima. Potrebna je ogromna hrabrost kako bi se napravio taj odlučujući korak prema umiranju sebi i vlastitim željama i potrebama te u potpunosti svoj život predati Gospodinu. Ipak, to nipošto nije put plača, tuge i patnje. Naprotiv, Gospodin je Pavlu, a i svima nama okupljenima poručio kroz prvo čitanje Poslanice Filipljanima, njegovog sveca zaštitnika, da se neprestano radujemo jer je Gospodin s nama i Njegov mir prebiva u nama. “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!” (Fil 4, 4). Nasljedovanje Krista predstavlja sreću, radost, ljubav. Odričemo se svjetovnih dobara kako bismo uživali u vječnoj radosti. To je najljepši životni put, put radosti!
Kako naš Isus nije jak samo na riječima već i djelima, pokazuje nam Ivanovo evanđelje koje nam je pružilo sliku i događaj prvog Isusovog čuda – pretvorbu vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj. Tijekom događaja ogromne radosti, ushićenja i veselja zbog događaja kao što je svadba dogodila se patnja, sramota i tuga što je kod Židova onoga vremena predstavljao nestanak vina. Isus ih nije napustio već je običnu vodu pretvorio u najukusnije vino, što je probudilo ogromnu vjeru učenika. Ogroman razlog za radost i veselje! Isus nam je pokazao da su čuda moguća onima koji se uzdaju u Njega. Don Pejo nam je duhovni život i pouzdanje u Gospodina slikovito prikazao kroz sliku flaute kao naoko praznog i šupljeg instrumenta koji, ukoliko dopustimo našem nebeskom Ocu da Duh Sveti puše kroz nju, može postati sredstvom stvaranja predivnih melodija u našem životu. Pozvani smo poput prozirnog stakla propuštati svjetlost i dopustiti Kristu da sjaji kroz nas. Naše ‘boce’ potrebno je redovito čistiti kroz sakrament ispovijedi kako bismo sjajili i isticali se čistoćom te pružali vjernu i istinitu sliku Boga drugima.
Velik je ovo bio dan za našeg 34-godišnjeg Pavla, njegovu obitelj, rodbinu, prijatelje i cijelu našu Salezijansku provinciju. On je izabrao biti Bogu posvećena osoba, ali don Pejo je naglasio da to nipošto ne znači odmah postati sveta osoba. Stoga je potrebno da ga pratimo molitvama kako bi ga Gospodin vodio na njegovom životnom putu – putu svetosti!
