U srijedu 1. listopada 2025. skupina od 50 krizmanika iz Hrvatske katoličke misije Srednji Baden (HKM Mittelbaden, Karlsruhe) krenula je na hodočašće u Asiz i Rim. S njima su bili i salezijanci svećenici don Janko Belina i don Tihomir Šutalo.
U Asizu su hodočasnici posjetili četiri crkve: baziliku sv. Franje i baziliku sv. Klare te Crkvu Gospe od Anđela i crkvu Svete Marije Velike. Svaka od tih svetih građevina u sebi sadrži dugu povijest koja je mlade hodočasnika potaknula na osobno duhovno razmišljanje.
Posebno je dojmljiv bio posjet crkvi Svete Marije Velike u kojoj se nalazi tijelo nedavno proglašenog mladog sveca Karla Akutisa. U osobnoj i zajedničkoj molitvi mladi su se preporučili svom vršnjaku i zaštitniku Karlu, kao i drugim svecima čije su crkve posjetili. Nakon kratkog razgledavanja drugih znamenitosti Asiza krenuli su prema Rimu. Tu su smještaj pronašli u salezijanskoj bogoslovskoj zajednici čiji je zaštitnik blaženi Zefirin Namuncurá.
Zajednička euharistijska slavlja, kao npr. ono u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima s drugim hrvatskim hodočasnicima te osobna i zajednička molitva još su ih više povezali i obnovili u vjeri.
Dojmljive trenutke hodočasnici su doživjeli i u posjetu katakombama sv. Kalista i zajednici salezijanskih bogoslova kraj tih katakomba. U tom mjestu posvećenom životnim svjedočenjem i krvlju prvih kršćana proslavili su svetu misu. Bila je to i prigoda za susret i razgovor sa hrvatskim salezijanskim bogoslovima i s don Tomislavom Lukačem.
U Rimu su hodočasnici posjetili četiri velike rimske bazilike: Sv. Petra u Vatikanu, sv. Pavla izvan zidina te sv. Ivana Lateranskog i sv. Marije Velike u kojoj je pokopan papa Franjo. U ovoj jubilejskoj godini mladi su hodočasnici u baziliku sv. Petra ušli moleći u procesiji na čelu koje su nosili križ.
Uz posjete svetim mjestima te crkvama i bazilikama vrijeme je brzo prolazilo. Uz zajednička euharistijska slavlja i svakodnevnu molitvu krunice bilo je vremena i za osobno razmišljanje te zajedničku i osobnu molitvu. Naravno, nije izostala ni igra u salezijanskom oratoriju, kao ni šetnja rimskim ulicama i okrjepa uz pizzu, poneku slasticu i kupovinu uspomena i suvenira.
Vraćajući se svojim kućama svi su bili ispunjeni zahvalnošću Bogu za te dane zajedničkog druženja, molitve, radosti i doživljaja kojih će se još dugo sjećati i o njima pričati i svjedočiti pred ljudima koje budu susretali.
