Taj mali nevidljivi crvić koronavirus opustošio je ulice glavnog grada Ruande, strpao sve ljude u kuće, kućerke ili iznajmljene stanove – zavisi što tko ima… Naredba je takva od državnih i crkvenih vlasti – svi u kuće.
Naša draga lijepa crkva Marije Pomoćnice – posvećena prije dvije godine – zjapi prazna. Ja i ponekad neki od moje subraće – jedini smo posjetioci u njoj.
Teško mi je bez ljudi. Gdje su naši dobri vjernici? Gledam Isusa u Svetohraništu, gledam na veliko Raspelo iz oltara, onda gledam lijepi kip Marije Pomoćnice s jedne strane oltara i Don Bosca s druge strane. Znam da je iznad svih on Stvoritelj i naš Otac Ta on je stvorio u jedinstvo Presvetog Trojstva ovaj predivni svijet, sva ta čudovita stvorenja – i na kraju Čovjeka – nas ljude.
Pitam najprije Njega – zašto Oče sve ovo, da je jedan mali nevidljivi crvić ispraznio našu crkvu. Nema više nikoga da Te slavi niti zahvaljuje, da Ti se moli! Svi oni naši dobri vjernici, većinom Tebi dragi i nama dragi siromasi, negdje su u iznajmljenim kućicama zatvoreni. Kako im je jadnim zatvorenim, bez potrebite hrane?
Pa pitam Isusa u Svetohraništu: O Isuse, zašto si dopustio da Tvoj Dom bude prazan, zar je mali crvić, zvani korona, jači od Tebe?
Gledam Mariju u tom kipu, pa je pitam – Ti si Majka našeg Spasitelja, Ti si zajedno s njime trpjela pod Križem i postala naša Majka – zašto, moćna Majko, zašto je Tvoj lijepi dom prazan, nema nikog da Ti se moli niti Ti pjeva predivne pjesme?
Gledam Sv. Ivana Bosco na kipu s druge strane, sa jednim dječakom i jednom djevojčicom, pitam ga -Ti prijatelju mladeži, vidiš li nas – tvoje sinove salezijance – nema nijednog djeteta, nema nijednog dječaka niti djevojčice, niti u školi niti na dvorištu, niti u crkvi!
Sve škole su zatvorene, učenici iz doma morali su poći svojim kućama već tri tjedna. Niti siromašna djeca oratorija ne smiju više dolaziti u naše dvorište.
Ovdje u Ruandi nema mogućnosti kao u Europi, prijenos preko televizije ili Youtubea, tko će siromasima dati te skupe instrumente – kad bi im netko i poklonio nemaju ih gdje staviti… A ni mi misionari u Africi nemamo mogućnosti emitirati misu ili vjerske emisije… Jedina sreća onima koji imaju radio, mogu barem slušati Radio Marija.
Čitam preko interneta, jer novine više ne dolaze, kako je cijeli svijet u velikom strahu. Taj mali crvić ubija ljude na tisuće, već je prošlo milijun ljudi. Mnogi strašno trpe ili žale za svojim dragima. Iz Azije prešla ta pošast u Europu, pa u Ameriku, stiže i k nama u Afriku. Čak je napala i vladare ovoga svijeta. Zato sve te mjere obrane, u svim zemljama svijeta – pa i kod nas u Ruandi – prema staroj mudrosti: U bijegu je spas! Zasada se govori o stotinjak oboljelih kod nas od virusa, ali tko zna koliko ih je stvarno, jer nije lako doći do testiranja…
Siromasima ovdje strašno je biti zatvoren u kući. Zaliha nema. Ne mogu nigdje na nadnicu nešto zaraditi, te imati nešto dati djeci za jesti. Ljudi nam telefoniraju iz okolice i naše filijale, kao i iz cijele Ruande, šalju poruke – pomozite, nemamo što jesti. Mi smo nabavili ovdje nešto graha, riže, kukuruzova brašna, tko bi svima mogao dati? Svi ne mogu doći. Koji imaju telefon, šaljemo im malo novaca da nabave hrane negdje u blizini. Ali!? Ako tako dulje potraje, mnogi će umrijeti od gladi, prije nego taj kobni virus dođe k njima. A onda kad stigne lako će ih slabe, izgladnjele imati kao žrtve…
Smiluj nam se dobri Bože!
Razmišljanje o koronavirusu
Ne znam od kud je došao taj strašni mali crvić, koji tjera strah u kosti, koji ubija, nitko mu se ne može suprotstaviti – on je postao jači i veći od svih mogućnika ovoga svijeta, od svih znanstvenika… Ja, kao laik mislim, to je čovjek bilo u zloći radi nekih sebičnih interes, ili radeći neke opasne pokuse, nekako proizveo. To nije Bog stvorio, jer da je On to stvorio onda bi bio od pamtivjeka! Danas mnogi ljudi igraju se „boga“, pa žele nešto veće i ljepše proizvesti nego je sam Stvoritelja učinio.
U svakom slučaju, jeli od čovjeka, ili od đavla, Bog je to pripustio. Nije čudno da Bog kažnjava ljude koji Ga niječu, koji ga ne priznaju, koji hoće njega istjerati iz ovoga svijeta i biti „bogovi“. To nije čudo, kad se mnogi ljudi danas rugaju onima koji vjeruju u Boga, kažu da su neznalice, natražnjaci. Ismjehivaju ljude koji žele živjeti po Božjim zakonima. U bahatosti hoće pretvoriti muško u žensko ili obratno. Toliki mladići i djevojke neće se ženiti ni udavati, ne da bi u djevičanstvu služili braći, već da mogu biti slobodni bez ikakvih roditeljskih obaveza. Ubijaju se vlastita djeca, eutanaziraju stare, bolesne – a i sami hrle u smrt u samoubojstvima.
Ponavlja se stari Zavjet: Adam i Eva hoće biti kao Bog; Izraelci napuštaju Boga Osloboditelja i klanjaju se zlatnom teletu; Sodoma i Gomora…
I Bogu posvećene osobe, pastiri Crkve – ne rade za Kraljevstvo Božje nego za neko svoje osobno kraljevstvo. Ne traže dobro svog stada već koriste ovce da se obogate. Žive u luksuzu – ne brinu se za siromahe, bolesnike, zatvorenike pokraj sebe – kao ono bogataš koji nije vidio Lazara u ranama kod svog bogatog stola.
Je li ovaj čudnovati virus Božja kazna. Netko će reći, Bog nas ljubi – Bog ne kažnjava. Ali, ljudi Božji, zar ne znamo što se je dogodilo s Adamom i Evom – nakon grijeha Bog ih je istjerao iz Raja zemaljskoga! Što je bilo s Izraelcima u pustinji kad su se pobunili protiv Boga, zmije su ih poujedale i umirali su… Što je bilo s ljudima u Sodomi i Gomori (gdje Bog nije našao ni deset poštenih vjernih ljudi!)? Što je bilo s onim ljudima iz vremena Noe… Bog kažnjava, ne jer ih ne voli i ostavlja, već hoće da se obrate! Isus je rekao svojim sunarodnjacima Židovima: „Ako se ne obratite, svi ćete propasti!“
Nema drugoga puta – moramo se vratiti Bogu Stvoritelju i Ocu, moramo priznati da smo sagriješili, da smo zalutali. Kao oni u Ninivi, na poziv Jone proroka – na molitvu i pokoru. Moramo napustiti jadni, nenormalni, grješni život – svi, vjernici i nevjernici, posvećene osobe i obični laici… iz svinjca vratiti se Ocu i priznati da nismo dostojni zvati se Njegovi sinovi, ali neka nas primi kao sluge! Priznati Boga svojim Gospodarom, živjeti kako nas je stvorio. Svladati oholost, sebičnost i nemoralni život! Slijediti Isusa Sina Njegova u darivanju u Ljubavi, kako nam je zapovjedio. Živjeti u ljubavi kao muško i žensko, u ljubavi rađati i odgajati djecu. Podijeliti sa siromasima što nam je Bog darovao, pomagati bolesne i stare, voditi na pravi put djecu i mlade.
Onda će Svemogući Bog uništiti tog famoznog crvića – koronavirusa! Pa ćemo ponovno u slobodi šetati gradom, dolaziti još više u crkvu i slaviti Ga! Tako ćemo kao djeca Božja svi kao braća biti sretni!
Tako neka bude, Gospodine. Majko Marijo, pomozi nam!
U toj nadi i molitvi želim vam SRETAN USKRS!
don Danko
