Život svete Marije Troncatti, žene s planina koja je postala misionarka u Amazoniji, snažno govori našem vremenu. Njezino iskustvo, unatoč jednostavnom podrijetlu, nudi konkretne odgovore na pitanja koja obilježavaju naše vrijeme: kako živjeti smislen život? Kako biti autentični vođa? Kako graditi mostove u rascjepkanom društvu?
Dosljednost kao temelj djelovanja
Marija je otkrila svoje zvanje čitajući “Salezijanski vjesnik”. Bila je to iskra koja je upalila duboku svijest i pomogla joj da sazrije u odluci koja će usmjeriti njezin sveukupni život. Taj je izbor zahtijevao znakovita osobna odricanja, ali je Marija shvatila bitnu istinu: “Čovjek se dariva samo jednom i to zauvijek”. Ova prva poruka tiče se svakoga od nas izravno: kad otkrijemo nešto što našem životu daje smisao, tada to trebamo živjeti u potpunoj dosljednosti, bez kompromisa zbog kojih ta dosljednost gubi ono što je bitno. Marija je pronašla smisao i u svakodnevnim postupcima koji su na prvi pogled nebitni. Ona nas tako uči da se izvrsnost ne sastoji u vršenju nečega izvanrednoga nego u osobito predanom izvršavanju naših redovitih zadataka.
Poduzetnost kao izričaj odgovornosti
“Idemo, dolazim odmah” bio je stalni Marijin odgovor. U bilo koje vrijeme, pod bilo kojim uvjetima, ona je bila na raspolaganju. Nije pasivno čekala da potrebe postanu vidljive: ona je unaprijed tražila rješenja, načine kako uočiti potrebe i kako ih riješiti. Kad je pošla u Ekvador rekla je: “Idem bez oklijevanja: moje su misli uvijek u misijama”. To njezino “svesrdno, bez oklijevanja” predstavlja sastavnicu koja odlikuje učinkovito djelovanje: ne činiti nešto mlako ili nezainteresirano. Kakvo god bilo područje naše odgovornosti, ono uvijek zahtijeva sveukupno uključivanje naših snaga i zalaganja. Kad se govorilo o izvanrednim rezultatima njezine skrbi za bolesnike, Marija je jasno i ponizno rekla: “Bog je onaj koji sve to čini. Ja molim, a on ozdravlja. Ja sam ništa”. Ta svijest nas upućuje na temeljnu istinu: mi smo sredstva u službi nečega većega, suradnici u promicanju ljudskijeg i zdravog života bogatijeg međusobnim odnosima. Njezin je program bio jasan: “Veliko srce, srce majke… srce koje je ljubaznije od pravednog srca”. U okruženju koje je često obilježeno cinizmom i krutošću, takvo postupanje znači suprotstaviti se duhu vremena: djelovati velikodušno, biti sposoban suosjećati tako da to ne bude puka primjena pravila, nego izvorna spremnost na darivanje samoga sebe za opće dobro.
Izgradnja mira kao konkretan izbor
U amazonskoj prašumi Marija se našla usred nasilnih sukoba između doseljenika i domorodaca. Namjerno je odabrala biti posrednica, poticati na dijalog, nuditi pomirenje. Činila je to konkretno, brinući se za sve bez razlike. Marija se nije predstavljala kao netko tko je bez ograničenja. Iskreno je rekla: “Nisam dobra, ali želim biti sveta”. Priznavala je da je naglog karaktera, ali ga je neprestano nastojala promijeniti na bolje. To je oslobađajuća poruka: nije nužno biti savršen da bi se znakovito djelovalo. Treba htjeti iskreno rasti, biti bolji, promijeniti se. Taj proces autentičnosti rađa vjerodostojno svjedočenje. Sestra Marija u raznim kritičnim događanjima priopćuje odlučnost koja je plod zrele osobnosti. Ta njezina osobina i nas se izravno tiče: u vrijeme koje je obilježeno nesigurnostima i raširenim strahom, treba nam odvažnost dosljednosti. Ne hrabrost nekoga tko je nepromišljen nego onoga tko, premda je svjestan opasnosti, izabire djelovati sukladno vlastitim vrijednostima. Sestra Marija je svoju snagu crpila iz duhovne dimenzije, iz molitve i Euharistije. Želimo li biti promicatelji vjerodostojnih promjena, trebamo njegovati unutarnju dimenziju koja nas ukorjenjuje i usmjerava.
Poziv koji i danas odzvanja
Kad su joj donosili djecu koja su prema “zakonu prašume” trebala umrijeti, Marija je izjavila: “Ja ću osobno vikati na sve četiri strane svijeta: donesite ih k meni, sve. Bit ću njihova majka!”. Taj glas danas odzvanja kao sveopći poziv: pozvani smo braniti vrijednost svake osobe, suprotstaviti se kulturi odbacivanja, svjedočiti kako je ljubav jača od mržnje, kako je mir moguć i da se isplati utrošiti svoj život za druge. Marija je završila svoj ovozemaljski život ustvrdivši: “Ne mogu dati ništa drugo osim same sebe”. To je više nego dovoljno. Kad netko istinski sve daruje, taj dar rađa plodovima koji nadmašuju svako očekivanje.
Poruka sestre Marije Troncatti
Život sestre Marije Troncatti poručuje nam danas da izvornost, hrabrost, sveukupno predanje i sposobnost za izgrađivanje mostova nisu neke nestvarne osobine nego konkretni svakodnevni izbori. Svatko od nas treba doprinijeti nešto jedinstveno i neponovljivo. Pozvani smo otkriti taj poseban doprinos te ga ostvarivati inteligentno, hrabro i ispunjeni nadom. Nije to poziv na oponašanje drugih uzora nego poziv da djelujemo kao izvorne osobe koje u svojoj jedinstvenosti znaju odgovarati na izazove vremena jednako iskreno i požrtvovno kao i Marija Troncatti koja je bila žena vjere, misionarka, graditeljica mira.
Don Fabio Attard, SDB
vrhovni poglavar Salezijanske družbe
(Govor na Otvaranju proslave prigodom kanonizacije sestre Marije Troncatti, Rim, 18. listopada 2025.)
Napomena:
